borderzone

Blog za tragaoce za istinom i ljubavi.

16.11.2016.

Dostojevski o smislu života

Dostojevski je moj učitelj i priznajem mučitelj. Njegovi problemi su vječiti problemi ljudskog duha. Ako je čovjek iole čovjek mora se baviti njima a Dostojevski je sav u njima, zato je na svim putevima svojim istinski čovjek. Prednost je njegova u tome što je u vječne probleme ljudskog duha unio nadahnuće proroka, žar apostola, iskrenost mučenika, sjetu filozofa, vidovitost pjesnika. Po Dostojevskom, svi se problemi svode na dva „vječna problema“, na problem postojanja Boga i problem besmrtnosti. Ova dva problema nose u sebi neodoljivu magnetsku silu kojom privlače i i podređuju sebi sve ostale probleme. Od rješenja „vječnih problema“ zavisi rješenje svih ostalih problema, uči Dostojevski. Rješenje jednog vječnog problema sadrži u sebi rješenje drugog. Ako ima Boga – čovjek je besmrtan; ako nema Boga čovjek je smrtan. Rješenje „vječnih problema“ je glavna muka, kojom se voljno i nevoljno muče svi negativni i pozitivni heroji Dostojevskog. Bez njih oni se ne mogu zamisliti kao ni sam Dostojevski. „Postojanje Boga je glavno pitanje, piše Dostojevski Majkovu, kojim sam se cijelog života mučio, svjesno i nesvjesno“. Heroji Dostojevskog su oličenje te glavne muke. Njihova je danonoćna briga, njihovo neizbježno zanimanje – rješavati to glavno, to vječno pitanje: Ima li Boga i ima li besmrtnosti. „Ja ne mogu o dugom, - ispovjeda Kirilov, ja sam cijelog života mislio o jednome. Mene je Bog mučio cijelog života.“ Dobri, burni Mića plače, rida i strašno se ispovjeda Aljoši: „Mene Bog muči. Jedino to i muči“ Osnovno je ubjeđenje Dostojevskoga: pozitivno ili negativno rješenje vječnih problema determiniše sav život čovjekov, svu njegovu filozofiju, religiju, moral, kulturu. Negativno rješenje vječnih problema, izraženo riječima: nema Boga, nema besmrtnosti – sačinjava suštinu negativnih heroja Dostojevskovih. Pozitivno rješenje, izraženo riječima: ima Boga, ima besmrtnosti, - sačinjava suštinu njegovih pozitivnih heroja. Negativno rješenje vječnih problema neminovno povlače za sobom negativna rješenja i svih ostalih problema. Ubjeđenje da ne postoji ni Bog ni besmtnost duše, uvjek se pojavljuje kao nihilizam (ništa – potpuno odricanje vrijednosti). Nihilizam i nije ništa drugo do primjenjeni ateizam. Iz filozofije ateizma neminovno ističe moral nihilizma. To Dostojevski dokazuje neodoljivom ubjedljivišću. Genijalnim psihološkim analizama i neoborivim dokazima on virtuozno pokazuje da je nihilizam neminovna posljedica ateizma. Ako nema Boga, ako nema besmrtnosti, onda nema ni vrline, nema ni poroka. U tom slučaju – sve je dozvoljeno. Pozitivno rješenje vječnih problema omogućuje i uslovljuje pozitivno rješenje i svih ostalih problema. Ubjeđenje da postoji Bog i besmrtnost, izražava se u svijetu kao ljubav. Ne treba se varati, ljubav je primjenjeno osjećanje Boga i osjećanje lične besmrtnosti. Ja mogu ljubiti vječnom ljubavlju samo ako sam vječan i ako moja besmrtnost crpi svoju silu iz vječnog Boga. Dva osjećanja vladaju dušama pozitivnih heroja Dostojevskovih: osjećanje Boga i osjećanje lične besmrtnosti. Srca su njihova ispunjena Bogom i besmrtnošću i sve što izlazi iz njih božansko je i besmrtno. Ako ima Boga, ako ima besmrtnosti, onda je prava, vječna ljubav i moguća i ostvariva u sferi ljudskog života. Bez toga, prava je ljubav psihološki i ontološki nemogućna i neostvariva.... (nastaviće se)

27.12.2015.

Terorizam o kojem svijet ćuti

Kada su 11. septembra 2001. godine, dva oteta aviona srušila Svjetski Trgovački centar u Njujorku i ubili 3000 ljudi, svi svjetski mediji su mjesecima brujali o tome. Kako biste se osjećali kada biste večeras na vijestima čuli kako se danas dogodilo 100 terorističkih napada pri čemu je poginulo je 26 500 ljudi. Zamislite haos koji bi zavladao širom svijeta. Zamislite parlamente i kongrese koji zasjedaju da bi pronašli uzroke tragedije. Zamislite ogroman talas svjetskih medija koji izvještavaju, hiljade reportera na licu mjesta koji prenose svoje utiske svijetu. Sve svjetske vojske i policije bi bile uključene u istragu. A sada zamislite da se sljedećeg dana 100 novih napada dogodi, zatim 100 sljedećeg dana, pa sljedećeg i sljedećeg. Prosto je nemoguće zamisliti ovako nešto. Ali to se dogodilo danas i dogodilo se juče. I dogodiće se ponovo sutra. Nažalost nema nikakvih medijskih izvještavanja o tome. Nijedan parlament ne razgovara o tome. Nema istrage zašto se to dešava. A ipak, 26, 500 djece je juče umrlo od gladi i bolesti povezanih sa siromaštvom, i to će se dogoditi danas a takođe i sutra. 10 miliona djece će umrijeti od gladi ove godine. I postavlja se pitanje zašto je rušenje Trgovačkog centra na prednjim stranicama svih novina a o smrti 26 500 djece niko nije obaviješten. Reći ću vam odgovor, zato što to nisu naša djeca.

04.08.2012.

Šta nije u redu sa našom seksualnošću?

Pokušajte da zamislite da se nalazite u nekoj stranoj zemlji. Ulazite u prepuno pozorište. Na pozornicu, obasjan reflektorima, ulazi čovjek noseći pokriveni tanjir i onda počne polako da podiže poklopac tako da, neposredno prije nego što se ugase reflektori, svi mogu da vide da se na tanjiru nalaze rebarca ovčetine ili komad slanine. Priznajte, zar ne biste pomislili da sa apetitom tih ljudi nešto nije u redu. A mi imamo hiljade ljudi koji odlaze u striptiz barove i mislimo da je to normalno.

     Ili probajte da zamislite nekoga ko je toliko opsjednut hranom da mu je to glavna stvar u životu i da provodi vrijeme gledajući slike hrane dok mu se pri tom luči pljuvačka niz usta. Rekli bi smo da ova osoba nije normalna.

     Šizofrenija je najbolja riječ da se opiše savremeni pogled društva na seksualnost. Tematika većine filmova se zasniva na seksu, na svakom kiosku će te vidjeti redove časopisa koje pokazuje ženske grudi u raznim pozama. Na internetu svako dijete može da pronadje video Pamele Anderson na medenom mjesecu. Svaki četvrti web-site na internetu je porno site. Mi smo društvo opsjednuto seksom. Poslednjih dvadest godina nas kljukaju lažima o seksu. Govore nam da nema razlike izmedju seksualne želje i drugih prirodnih želja nema nikakve razlike i da je ne treba potiskivati. Filmovi nam prikazuju seks samo kao fizički akt; kao životinjski nagon koji moraš da zadovoljiš.

     Ali seks je nešto više od samog fizičkog akta. Što više učimo o ljudskoj seksualnosti to nam postaje očiglednije koliko se ona razlikuje životinjske. Skoro svi sisari imaju odredjeno vrijeme u godini kada je ženka seksualno aktivna i zainteresovana dok je žena seksualno aktivna čitave godine a ne samo jedanput ili dva put godišnje. Dalje, ljudska vrsta je jedna od vrlo rijetkih gdje ženke doživljavaju orgazam. Ljudi nastavljaju sa seksualnim aktivnostima dugo nakon što su prošli godine za ostvarivanje potomstva. Zašto je seks drugačiji kod ljudi nego kod životinja?

     Zato što jedino kod ljudi to nije samo biološki akt, već ljudi doživljavaju seks kao lični susret i odnos. Mi smo jedina vrsta koja vodi ljubav licem k licu, tako da partneri gledaju jedno u drugo i imaju potpuni tjelesni kontakt. Za razliku od životinja ljudi vode ljubav u privatnosti, daleko od očiju drugih ljudi. Životinje nemaju problema da to rade pred cijelom grupom. Mi ljudi ne vodimo ljubav sa tijelom nego sa osobom. Razgovarajte sa  ženama koje su preživjele silovanje i vidjećete da je seks više od fizičkog kontakta. Godinama nakon što tjelesne rane zarastu, žena i dalje pati.

     Biblija nam daje drugačiji pogled na seks. Ona nam govori da je seks Božji poklon bračnim drugovima, dat za obostrano zadovoljstvo i produbljivanje njihovog zajedništva. Nakon stvaranja Bog je izgovorio riječi da će dvoje postati jedno. Ovo jedinstvo se ne odnosi samo na tjelesni dio nego na jedinstvo čitavog bića. Seksualni odnos nije samo fizički akt već i duhovno jedinstvo bračne ljubavi.  Kada muž ulazi u tijelo svoje žene on joj u stvari govori da želi da udje u njen čitav život. „Želim da udjem u ono što ti jesi. Želim da te upoznam u potpunosti i kad te upoznam voljeću te i prihvatiću te. Neću te odbaciti kad upoznam ko si. Brinuću o tebi, razumjeću te i uvijek ću te poštovati. Sa ljubavlju ću stanovati u tvom životu.“

     Sa druge strane, žena u seksualnom činu govori: Možeš da udješ u moj cijeli život. Nemam tajni pred tobom. Ono što jesam dopustiću ti da upoznaš, da dodirneš. Svojim unutrašnjim bićem imaću potpuno povjerenje u tebe. Ti si dobrodošao u moje unutrašnje biće.

     I u tom svetom činu muža i žene mi doživljavamo za jedno kratko vrijeme zajedništvo i jedinstvo kakvo nigdje drugdje ne možemo doživjeti.

     Zapovijest „Ne čini preljube“ nije tu da nas sputa u uživanjima već da nas sačuva da ne propustimo ono najbolje. Ova zapovjest nam omogućuje da doživimo potpuni blagoslov seksa.

 

13.05.2012.

Čovječnost ne poznaje granice: Humanitarna akcije "Semra za Draganu"

Prva humanitarna aktivnost „Mreže za izgradnju povjerenja“ je pokretna izložba Semre Hodžić Maksumić iz Mostara koja se javnosti želi predstaviti kao umjetnica, a ne kao osoba sa posebnim odgojnim potrebama. Polovinu sredstava dobivenih od prodaje unikatnih radova, Semra će podijeliti sa Draganom iz Prijedora, koja je također osoba sa Down sindromom. - Istraživanja, ali i praksa su pokazali da se osobe sa Down sindromom, izuzetno mogu fokusirati na pisanje, crtanje i druge manuelne radnje i da su iznadprosječno talentirane u onome za šta imaju afiniteta i interesovanje. Za Semrine radove mogu reći da su jedinstvene kombinacije boja i linija, uobličene u sasvim neobične forme kakav je i leptir sa osam krila, kojeg često koristim kao primjer kreativnog izražavanja na interaktivnim predavanjima i radionicama o poticanju kreativnosti – ističe mr. sci. Medina Jusić-Sofić, profesorica pedagogije. Umjetnički rad i izraz Semre Hodžić Maksumić, s puno pažnje prati i Dolores Veledar Perić, profesorica Likovne culture iz Mostara. - Puni potencijal osoba sa Down sindromom još uvijek nije otkriven. To su izuzetno emotivne, tople i tolerantne osobe, blage naravi koje najčešće u ljudima sa kojima dolaze u kontakt bude samo ono najbolje. Dio te vedrine, topline i životne radosti prenosi nam Semra kroz svoje likovne radove. Inače osobe sa Dawn sindromom odlikuje iznimno razvijena vizuelna percepcija i bez obzira na umanjene intelektualne sposobnosti izuzetno razvijena emocionalna inteligencija i kreativnost. Semrin stvaralački izraz ostavlja bez daha i mami široki osmjeh na lice. Leptirovi i cvijeće su njeni omiljeni motivi, a struktura njenih kreacija neodoljivo podsjeća na djela velikog Paula Klee-a. Boje koje vibriraju, discipliniranost i minuciozna tehnikate mali formati odlika su Semrinog izraza. Njen talenat je vrijedan naše pažnje te usmjeravanja na dalji razvoj njenih sposobnosti – izjavila je za odgoj. com Dolores Veledar Perić. Izložba je postavljena u udruženju „Kuća otvorenog srca“ Mostar, jednom od osnivača Mreže. Aktivistice Udruženja ističu da su željele da se ova humanitarna akcija razlikuje od drugih po tome što u prvi plan stavlja Semrine umjetničke radove i njenu želju da već od prve samostalne izložbe bude korisna članica društva i na usluzi drugima. Zanimljivo je i to što su Semra i njena majka Šerifa, prve Bošnjakinje-povratnice na zapadnu stranu Mostara i svojim primjerom žele vraćati povjerenje u druge i svjedočiti da je suživot u BiH moguć. - Mimo svih političkih, teritorijalnih, nacionalnih i inih podjela koje se konstantno ističu i nameću, želi se javnosti poručiti da ih čovječnost ne priznaje i da nisu potrebne nikakve granice ni barijere da bi se duše prepoznale. Nismo željeli organizirati klasično prikupljanje pomoći za Draganu koja živi sa 90-godišnjom tetkom, već potaći i druge na prihvatanje različitosti u bilo kojem pogledu, ali i solidarnost. Istovremeno, želimo javnost senzibilizirati za uključivanje u društvene tokove osoba sa poteškoćama u razvoju kao ravnopravnih članova društva – istakla je za edukativni portal www.odgoj.com, gospođa Jasna Jugo, direktorica „Kuće otvorenog srca“ Mostar. Svi zainteresirani privredni subjekti, udruženja i pojedinci koji žele upriličiti otvaranje izložbe uz progodan program i prodaju radova, mogu se javiti gospođi Jugo, na 061/386-011, radi dogovora oko preuzimanja radova i organiziranja izložbe „Semra za Draganu“. Preuzeto sa www.mrezapovjerenja.com

08.05.2012.

Uoči međunarodnog dana porodice...

Kao što se drugog i trećeg decembra intenzivno govori o osobama s invaliditetom, a već desetog o ljudskim pravima, osmog marta o pravima žena, a prvog maja o pravima radnika, tako bi 15. maja trebalo biti više riječi o porodici/obitelji. Bar simbolike radi, kao što je to slučaj sa ostalim međunarodnim praznicima, danima. Ta valjda su zbog toga i proglašeni, da bi se obilježavali i da bi se bar na taj dan skrenula pažnja javnosti… No, kao što smo i navikli u državi paradoksa, umjesto da se o porodici/obitelji govori (skoro) svaki dan, jer to i zaslužuje i jer je nerijetko smatramo odgovornom za bilo kakvu devijaciju u društvu, ni tog Međunarodnog dana se ne sjetimo kako treba! Nećemo dalje kritizirati, biti isfrustrirani i dobrano ljuti na naš nemar spram očuvanja univerzalnih ljudskih vrijednosti. Radije ćemo izabrati konstruktivne prijedloge koji bi mogli da posluže kao kreativni okidači-pokretači… Jer, jedna ideja, inicijativa, akcija, kreira drugu, bolju, originalniju… Edukativni portal www.odgoj.com želi biti pokretač pozitivnih promjena bh. društva prema porodičnim/obiteljskim vrijednostima. I njihovom očuvanju. Zaštiti od zanemarivanja i urušavanja. Baš kao što kuća brže propada kada je prazna, tako i dom biva narušen kada je bez tople porodične atmosfere. A šta li nam je za nju sve potrebno?!? Malo vremena i mnogo volje. I pokoji dodatni „čarobni sastojak“: strpljenje, empatija (saosjećanje), razumijevanje, kreativnost, pa da se članovi porodice/obitelji ne osjećaju kao stranci, već da zajednički dijele lijepe trenutke (kasnije, sjećanja). Za to, kao što ste mogli primjetiti, ne treba ništa materijalno, nikakva ogromna novčana sredstva i veliki izdaci…. Bolje spriječiti, nego gasiti! Zanimljivo je da za najveće vrijednosti, treba najmanje materijalnih ulaganja, ali kada se izgube, itekako nas sve to skupo košta. Prema studiji „Djeca u krizi“, svaki novčić uložen u pravilan rani razvoj i odgoj djeteta, za šest puta smanjuje tj. pojeftinjuje troškove socijalnih službi, policije i raznih institucija za rehabilitaciju i preodgoj. A stopa kriminaliteta i devijantnog ponašanja svakim danom raste… I opet niko od nadležnih ustanova i odgovornih pojedinaca da se sjeti kako da sistemski riješi pitanje edukacije (budućih) roditelja. Jer za sva (ili gotovo sva) zanimanja, imamo škole, fakultete, neformalno obrazovanje, samo za najodgovorniju ulogu kakva je uloga roditelja nije sistemski riješeno pitanje adekvatne edukacije o odgojnim kompetencijama. Pojedinačnih primjera srećom ima i većinom su plod entuzijazma, ličnih inicijativa i projektnih aktivnosti nevladinog sektora. Nema standarda niti strategija vlasti prema kojima bi pravilan odgoj budućih generacija bio državni prioritet. Onda nam se ne bi dešavala hiperprodukcija bezskurpuloznih kvazistručnjaka i trošenje našeg novca na borbu protiv korupcije, maloljetničke delinkvencije, kriminala, poroka, svih oblika nasilja i devijantnog ponašanja u društvu. Zašto pametno ne investirati jednu marku u prevenciju „socijalnog požara“, da bi se kasnije uštedjelo šest maraka za njegovo gašenje?!? Racionalnog protuargumenta nema. Ostaje nam kao odgovor paradoks kojeg smo svi više-manje siti i koji nam treba prestati biti objašnjenje za sve silne nelogičnosti i nedostatak interesa odgovornih. Jer, realno, zašto bi se neko na vlasti trudio da radi na prevenciji, kada bi ubrzo svi rođaci do devetog koljena, zaposleni u ustanovama za borbu protiv ovog i onog i silnim komisijama, ostali bez posla?!? I zašto bi neko sav taj novac kojim plaćamo svu tu administraciju uložio u proizvodnju i napredak tamo nekog nepoznatog naroda?!? (Ko zna? – Možda bismo i mi ovako razmišljali da se nađemo u istoj „nezavidnoj“ poziciji) Paradoksalno bi, sada, bilo da je drugačije i tako će biti sve dok se društvo ne (iz)okrene, a ljudi čvrsto ne stanu nogama (a ne rukama) na tlo. A mi koji nemamo nikoga od „važnih ljudi na pozicijama“, umjesto da se žalimo na silne nelogičnosti na granici sa glupošću i ludilom i čekamo da se neko smiluje i ispravi našu (naopačku) poziciju, uzmimo stvar u svoje ruke! Tako ćemo valjda samim tim, prestati hodati naopačke tj. na rukama, pa možda se naše društvo i vrati u normalu! Očuvajmo mi u našim mikrokosmosima vrijednosti: zajedništvo, međusobnu podršku, emocionalnu toplinu, razumijevanje, saosjećanje, ljubav… To bar možemo! Osvijestimo nepobitnu činjenicu, da se vrijeme ne može vratiti, ali da svaki naredni trenutak u porodici/obitelji može biti dragocjen i može nas toliko osnažiti da u neko dogledno vrijeme, poželimo to podijeliti sa drugima, biti pokretači pozitivnih promjena… Pa da doživimo da 15. maja neke godine kolone ljudi šetaju sa parolama o porodičnim/obiteljskim vrijednostima, okupe se da zajednički proslave taj dan, podijele sa drugima svoja iskustva tokom sedmice porodičnih/obiteljskih vrijednosti… Da i mediji (posebno Javni servis koji uredno plaćamo) promoviraju te iste vrijednosti objavljujući kreativne reklame, intervjue sa stručnjacima, ali i onima sa bogatim profesionalnim i životnim iskustvima o odgoju u najširem smislu riječi… I da taj dan preraste u sedmicu, pa da to bude podstrek da se tokom i narednog mjeseca i cijele godine govori o porodici/obitelji, kao osnovnoj ćeliji društva i njenim vrijednostima, a ne samo kao odgovornoj za svo zlo koje se događa. Možda ovo sve zvuči kao utopija, ali ako ne počnemo da radimo, ne možemo se ničemu ni nadati. Ako ne sad, kad?!? Sutra, već znači da ćemo na rezultate neminovno čekati još jedan dan duže. Idemo! Preuzeto sa www.mrezapovjerenja.com

05.03.2012.

LETSDOIT BiH - akcija čišćenja Bosne i Hercegovina u jednom danu

Da još ima nade za naše krajeve, te da s pravom možemo reći „Na mladima svijet ostaje“ svjedoči projekat Let's do it Bosnia and Herzegovina. Mreža Let’s Do It Bosnia and Hezegovina, osnovana je s ciljem velikog svjetskog čišćenja pod nazivom Let's Do It World Cleanup 2012, koje će se održati sredinom ove godine. Ideja za akciju nastala je nakon realizacije niza uspješnih akcija čišćenja širom svijeta, a u BiH, neplanirano i neočekivano, između nekoliko ljudi nakon odgledanog inspirativnog videa! Prva ovakva akcija okupila je u Estoniji 50.000 volontera i nekoliko stotina organizacija koje su za nekoliko sati uklonile sve divlje deponije u zemlji. Nakon toga ovaj model usvojile su i druge zemlje: Letonija, Litvanija, Ukrajina, Rumunija, Bugarska, Portugal, Brazil i brojne druge zemlje. U želji da ideju realiziraju u cijelom svijetu, timovi ljudi koji su uspješno izveli akcije u svojim državama osnovali su mrežu organizacija, čiji je osnovni cilj promocija, prenošenje iskustva i pružanje podrške organizacijama iz drugih država koje žele da izvedu ovakve aktivnosti u svojim zemljama. Više o nastanku ideje i detaljima projekata možete pročitati na www.letsdoitworld.org. Projekat koji je ujedinio čitavu Bosnu i Hercegovinu, ideja je mladih ljudi koji domovinu žele uključiti u najveću ekološku inicijativu na svijetu, u kojoj učestvuje preko stotinu zemalja. Od januara u Sarajevu punom parom rade timovi mladih ljudi zaduženih za odnose s javnošću, podizanje svijesti, internu komunikaciju, sponzore i partnere, zakonsku legislativu, geokartiranje i finansije. Također, formirane su grupe i u ostalim gradovima BiH. Volonteri iz Sarajeva od marta počet će putovati diljem naše lijepe BiH i davati smjernice ostalim volonterima. Naime, grupa mladih ljudi planira posjetiti sve gradove i pomoći sa formiranjem timova i uputama kako ujediniti sve ljude u jednoj namjeri - sakupiti 100.000 volontera koji će u septembru mjesecu izaći i podržati ovu veliku akciju. Ova hrabra ideja ujedinila je mlade iz čitave Bosne i Hercegovine. Odlučni i uvjereni, pogazivši sve predrasude, stereotipe, razlike i prepreke, mladi ljudi aktivno rade na sakupljanju 100.000 volontera, koji će u septembru čistiti BiH. Planirano je čišćenje deponija, rijeka, planina, izletišta, parkova. Iz organizacije ističu: „Mladi ljudi željni su promjene, drugačije, čišće i ljepše BiH. Potrebna nam je podrška svih ljudi u državi. Ovaj projekat ne znači samo čišćenje, znači i druženje, upoznavanje novih ljudi, pomaganje, stvaranje drugačije BiH.“ Krajnje je vrijeme da prestanemo negodovati kako smo uvijek margina svjetskih dešavanja, kako se ovdje ništa ne dešava i kako nemamo prilike nizašto. Prilike su svuda oko nas. Prilika koju, svakako, ne smijemo prokockati je tu pred nama. Na dohvat ruke. Pruža nam se prilika da budemo dio svijeta. Da svijetu pokažemo kako Bosna i Hercegovina još uvijek ima entuzijazma, volje, želje i hrabrosti da mijenja sebe i svijet oko sebe. Okrenimo se jedni drugima, te ujedinimo snage u prilici da pokažemo sebi, nama, svijetu, da još uvijek ova zemlja ima sjaja i energije, ako ništa, u srcima i djelima onih koji žele da pomognu ovu akciju. Ovo je naš zadatak. Ovu bitku treba da dobijemo. Iskoristimo priliku da kroz druženje, putovanje i upoznavanje novih ljudi doprinesemo ljepšoj i čišćoj Bosni i Hercegovini. Pozivamo vas da se pridružite fejsbuk stranici Let's do it Bosnia and Herzegovina, ili da se javite na e-mail letsdoitbih@gmail.com sa svim prijedlozima, sugestijama, i voljom da budete dio svijeta i svijet dio vas. Armija mladih ljudi spremnih da mijenjaju svijet i sebe u tom svijetu poručuje vam: "Postoji jako malo stvari koje sami možemo uraditi, a jako malo stvari koje kao tim ne možemo da uradimo." LET'S DO IT BOSNIA AND HERZEGOVINA!

19.02.2012.

Očekivanja roditelja utiču na inteligenciju djece

Ako bih vam kazao da intligencija vaše djece zavisi od vaših očekivanja, da li bi ste mi vjerovali. Poznati psiholog sa Harvarda Robert Rosental je uradio jedno istraživanje. Na početku školske godine sva djeca su uradila test inteligencije. Učiteljima je rečeno da će test predvidjeti koja će djeca imati najveći potencijal za akademsko i intelektualno napredovanje. Tada je Rosental nasumice iz šešira izvukao nekoliko desetina imena, ne gledajući uopšte njihov skor na testu, i kazao učiteljima da su ovo djeca koja su pokazala da imaju najveći potencijal za napredovanje. Naravno, učitelji su mislili da su ova djeca izabrana zbog najboljih rezultata na testu i počeli su da tretiraju ovu djecu kao posebno inteligentnu. I nešto nevjerovatno se dogodilo. Djeca od kojih se očekivalo da napreduju su stvarno napredovala. Najveci napredak je bio vidljiv u nižim razredima. Na kraju godine sva djeca su ponovo uradila test inteligencije. Đaci u prvom razredu, za koje su učitelji očekivali da će najviše napredovati su bili za 27 poena bolji od svojih vršnjaka. Oni u drugom razredu su bili za 16 poena bolji od svojih vršnjaka. Jedan mali dječak za koga se smatralo da je bio mentalno retardiran sa IQ inteligencijom od 61, nakon što je svrstan u grupu djece sa najvećim potencijalom, je za godinu dana napredovao čitavih 45 poena i imao skor od 106. Zar ovo nije impresivno. Način na koji tretiramo dijete u velikoj mjeri odredjuje kako će to dijete gledati na sebe i kako će se ponašati. Ako se dijete tretira kao priglupo i ako ništa ne očekujete od njega, ono slegne ramenima i kaže: „Zašto uopšte da pokušavam. Ionako niko ne misli da ja to mogu.“ I dijete odustaje. Ali ako gledate u to dijete kao u nekoga ko ima ogroman potencijal, ako uložite u njega svoje vrijeme ta investicija će se isplatiti. Koja je poruka roditeljima? Prednost je za svako dijete ako postoji neko ko vjeruje u njega, i što su manja djeca to je važnije imati velika očekivanja. Mozda vaše dijete nije Ajnštajn ali ako očekujete najbolje velike su šanse da ćete to i dobiti.

11.02.2012.

Disciplina jednostavnosti - spoljašnje izražavanje

Predlažem nekoliko principa spoljašnjeg iskazivanja jednostavnosti. 1. Kupujmo stvari zbog zbog korisnosti a ne statusnog simbola. Mobilne telefone kupujmo zbog njihove korisnosti a ne zbog prestiža. Mi želimo popularne mobilne telefone i na njih trošimo puno novaca a na kraju ne koristimo ni pola funkcija tog telefona. Razmisli o svojoj odjeći. Niko nema potrebu za mnogo odjeće. Razmisli koliko odjeće u tvom ormaru skoro nikad ne koristiš. Mi ne kupujemo odjeću zato što nam treba, već zato da bismo išli u korak sa modom. Ne obraćaj pažnju na modu. Kupuj ono što ti treba. Nosimo svoju odjeću sve dok se ne pohaba. Prestanimo sa pokušajima da impresioniramo ljude svojom odjećom a umjesto toga imresionirajmo ih svojim životom. Nosimo odjeću koja je više praktična a manje ukrasna. 2. Odbacimo sve što u nama stvara ovisnost Smanjimo upotrebu nehranljivih pića koja u nama stvaraju ovisnost, kao što su kola napici. Za mnoge ljude čokolada je postala prava ovisnost. Ako ste postali ovisni o televizji, po svaku cijenu ga prodajte ili poklonite nekome. Otarasimo se svakog predmeta za koji mislimo da bez njega ne možemo: radija, muzičkog uređaja, časopisa, video uređaja, novina, knjiga. Ako je novac obuzeo naše srce, podjelimo dio novca i osjetimo unutrašnje oslobađanje. Jednostavnost je sloboda, a ne ropstvo. Odbijte da robujete bilo čemu osim Bogu. 3. Razvijte naviku davanja stvari. Ako otkrijete da počinjete da se vezujete za neku stvar, razmislite da je date nekome kome je potrebna. Raščistimo svoje ormare, garaže i šupe. Oslobodimo se mase stvari koje nam samo komplikuju život. Gomilu stvari koje nam ne trebaju, moramo stalno iznova sortirati, slagati, čistiti. Većina nas bi se mogla osloboditi trećine naše imovine bez ikakve žrtve. 4. Odbijmo da podlegnemo propagandi modernih aparata. Većina modernih aparata su tako projektovani da se pokvare za kratko vrijeme da biste morali da kupite novi aparat. Umjesto da vam poboljša život on će samo da ga komplikuje. Našoj djeci nisu potrebne lutke koje plaču, jedu, piške i bljuckaju. Stara krpena lutka će im pružiti više zadovoljstva i duže će trajati. Djeca se često sa više radosti igraju sa starim šerpama i loncima nego sa najnovijim svemirskim kompletom. Tražimo igračke koje djecu mogu nečemu poučiti i koje će dugo trajati. 5. Naučimo da uživamo u stvarima a da pritom ne moramo da ih posjedujemo. Posjedovanje je opsesija naše kulture. Mi mislimo da ako posjedujemo nešto to će nam donijeti veće zadovoljstvo. Ali to je iluzija. Možemo da uživamo u mnogim stvarima u životu a da ne moramo da ih posjedujemo. Uživaj u prirodi, u plažama, parkovima, šumama. 6. Razvijmo dublje poštovanje i povezanost sa Božjom tvorevinom. Zbližimo se sa Zemljom. Šetajmo u prirodi kad god možemo. Slušajmo pjesmu ptica. Uživajmo u bojama trave i lišća. Omirišimo cvijeće. U poređenju sa Božjim stvaranjem ljudski proizvodi izgledaju tako bezvrijedno i dosadno. Neko je primjetio da sve što čovjek stvara je kockastog oblika: kuće, prozori, vrata, stolovi, stolice, kompjuteri, automobili, zgrade, knjige, table...U Božjoj prirodi je beskrajna raznolikost oblika i boja.

04.02.2012.

Disciplina jednostavnosti - lijek protiv pohlepe i materijalizma

Suština jednostavnosti se nalazi u Isusovim riječima: "Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odjela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan? I za odjelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odjeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije carstvo Božje, i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Matej 6: 25-33 Centralna tačka za disciplinu jednostavnosti jeste traženje carstva Božjeg i pravde Njegove najprije, a sve ostale potrebe doći će po svom pravilnom redoslijedu. Sve zavisi ovoga. Da li je moj život prvenstveno usmjeren ka carstvu Božjem i pravdi njegovoj? Ako jeste onda neću imati problem sa pohlepom i besomučnim nagomilavanjem materijalnih dobara. Fokusiranje na Božje carstvo stvara unutrašnju promjenu, a bez unutrašnje promjene mi ćemo disciplinu jednostavnosti degradirati u legalističke trivijalnosti. Ništa drugo ne smije biti centralno. Želja da se izađe iz jurnjave za bogatstvom i uspjehom ne smije biti centralna, preraspodjela svjetskog bogatstva ne smije biti centralna, briga za ekologiju ne smije biti centralna. Traženje najprije carstva Božjega i pravde tog carstva, kako lične tako i društvene, je jedina stvar koje smije biti centralna u Duhovnoj disciplini jednostavnosti. A kako možemo znati da zaista najprije tražimo carstvo Božje? U tekstu koji smo čitali Isus kaže da je nestanak brige, jedan od unutrašnjih dokaza da tražimo najprije carstvo Božje. Ali kako doživjeti tu unutrašnju realnost bezbrižnosti i nestanka brige? Ako želiš da budeš slobodan od brige onda moraš da usvojiš tri stava. 1. Ono što imam primam kao dar od Boga. 2. Za ono što imam brine se Bog. 3. Ono što imam dostupno je drugima. Prihvati ova tri stava i pronaćićeš oslobođenje od brige. Ova tri stava dovode do jednostavnosti iznutra. Ako vjerujemo da smo ono što imamo mi stekli, i ako vjerujemo da ono što imamo moramo da čvrsto držimo, i ako ono što imamo nije dostupno drugima , onda ćemo živjeti u stalnoj brizi i strepnji. Primiti ono što imamo kao dar od Boga je prvi unutrašnji stav jednostavnosti. Mi radimo ali znamo da nije naš rad taj koji nam daje ono što imamo. Mi živimo od Božje blagodati čak i kad je u pitanju naš "hljeb svagdašnji". Zavisimo od Boga u pogledu najjednostavnijih elemenata života: vazduha, vode, sunca. Ono što imamo nije rezultat našeg rada, već Božje blagodati prema nama. Znati da je Božji posao a ne naš da se brine za ono što imamo je drugi unutrašnji stav jednostavnosti. Bog je u stanju da zaštiti ono što imamo. Možemo se uzdati u Njega. Da li to znači da ne treba da vadimo ključ iz auta ili da zaključavamo vrata? Naravno da ne znači. Ali mi znamo da brava na vratima nije ono što štiti našu kuću. Preduzeti normalne mjere opreza stvar je zdravog razuma ali ako vjerujemo da te mejre opreza same po sebi štite nas i našu imovinu, bićemo preplavljeni brigama i strepnjom Učiniti našu imovinu dostupnu drugima je treći unutrašnji stav jednostavnosti. Ako naša dobra nisu dostupna zajednici, naravno kad je ona pravedna i dobra, onda su to ukradena dobra. Nama je ova ideja odbojna a razlog je strah od budućnosti. Mi čuvamo našu imovinu umjesto da je djelimo zato što strepimo za sutrašnjicu. Ali ako istinski vjerujemo da je Bog onakav kakav ga Isus predstavlja, onda nemamo razloga za strah. Kad gledamo na Boga kao na svemogućeg Tvorca i Oca koji nas voli, možemo da dijelimo sa drugima jer znamo da će se On postarati za nas. Ako nekome nešto treba, slobodni smo da mu pomognemo. Kad najprije tražimo carstvo Božje, ova tri stava će postati unutrašnje osobine našeg života a ove unutrašnje osobine treba da se iskažu u spoljašnosti. O spoljašnjim načinima izražavanja jednostavnosti govorićemo u sledećem blogu.

04.01.2012.

Isus i materijalizam

Lijek za bolest pohlepe i materijalizma se zove disciplina jednostavnosti. Preovlađujući stav ljudi je da je Biblija dvosmislena i nejasna u pogledu ekonomskih pitanja. Često se smatra da je naš stav prema bogastvu individualna stvar i da je biblijsko učenje po ovom pitanju stvar lične interpretacije. Mnogi smatraju da se Isus nije bavio praktičnim ekonomskim pitanjima. Nijedno ozbiljno čitanje Biblije ne može da potvrdi takav stav. Biblijski nalozi protiv eksploatacije siromašnih i gomilanja bogatstva su jasni i nedvosmisleni. Biblija upućuje izazov skoro svakoj ekonomskoj vrijednosti savremenog društva. Na primjer, Stari Zavjet prigovara popularnom pojmu o apsolutnom pravu na privatnu svojinu. Zemlja pripada Bogu, kaže Biblija, i zato se ne može posjedovati trajno. Starozavjetni zakon o oprosnoj godini nalaže da se sva zemlja vrati njenom originalnom vlasniku. Ovaj zakon je štitio pravilnu raspodjelu dobara. Ovako radikalan pristup ekonimiji predstavlja prst u oko svim savremenim ekonomskim principima. Da su Izraelci vjerno poštovali Oprosnu godinu, to bi bio smrtni udarac stalnom problemu da se bogati još više bogate a siromašni još više osiromašuju. Biblija se stalno i odlučno bori protiv unutrašnjeg duha privrženosti bogatstvu. "Kad raste bogatstvo ne dajte da vam srce prione za nj." - kaže psalmista (Ps. 62:10) Deseta zapovijest protivi se lakomstvu, unutrašnjoj žudnji za posjedovanjem, koja vodi u krađu i ugnjetavanje. Mudri Solomun je svhatio da "ko se uzda u bogatstvo svoje, propašće" (Priče 11:28) Isus je objavio rat materijalizmu svog vremena. Aramejska riječ za bogatstvo je "mamona" i Isus je proglašava Božjim rivalom. "Nikakav pak sluga ne moža dva gospodara služiti; jer ili će na jednoga mrziti a drugoga ljubiti ili će jednoga voljet a za drugog ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." (Luka 16:13) On često i nedvosmisleno govori o ekonomskim pitanjima. On kaže: "Blago vama koji ste siromašni jer je vaš carstvo Božje i teško vama koji ste bogati jer ste već primili svoju utjehu." On grafički opisuje kako je bogatašu teško da uđe u carstvo Božje, poredeći to sa prolaskom kamile kroz iglene uši. On je vidio vlast koju bogatstvo ima nad čovjekom. "Gdje je vaše blago ondje će biti i vaše srce". Zato je i zapovjedio svojim sljedbenicima: "Ne sabirajte sebi blaga na zemlji" (Matej 6: 21, 19) Isus je pozvao bogatog mladića da se otarasi svog imetka ako želi Carstvo Božje. U Luki 12: 15 on kaže: "Gledajte i čuvajte se od lakomstva, jer niko ne živi onim što je suviše bogat." On savjetuje one koji žele da pronađu Boga: "Prodajte što imate i dajte milostinju, načinite sebi torbe koje se neće pohabati i novčanik koji se nikad neće isprazniti, na nebesima." (Luka 12: 23) Ispričao je priču o bogatom seljaku čiji je život bio posvećen gomilanju novca - mi bismo ga danas nazvali ekonomičnim - Isus ga je nazvao bezumnikom. (Luka 12: 16-21) On poziva sve koji žele da ga slijede da vode radostan život bezbrižne ravnodušnosti prema imovini: "A svakom koji ište u tebe podaj, i koji tvoje uzme ne išti." (Luka 6:30) Isus govori o ekomiji više nego o bilo kom drugom društvenom problemu. Ukoliko, u znatno jednostavnijem društvu, Isus stavlja toliki akcenat da duhovnu opasnost bogatstva, koliko tek mi koji živimo u totalno materijalističkom društvu treba da ozbiljnije shvatimo njegove opomene. Poslanice se bave istim pitanjem. Pavle kaže: "A koji hoće da se obagate, oni upadaju u napasti i zamke i mnoge lude škodljive želje, koje potapaju čovjeka u propast i pogibao." (1 Tim. 6:9) Ovim ne želim da kažem da nas Bog poziva u siromaštvo i asketizam. Sveto Pismo je puno Božjih obećanja o izobilnim materijalnim dobrima koje će Bog dati svom narodu. Bog želi da imamo odgovarajuću materijalnu zaradu. On nas poziva na jednostavnost koja se prije svega odnosi na unutrašnji stav. Nastaviće se...


Stariji postovi

borderzone
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


MOJI LINKOVI

FAVORITE WEB-SITES
www.projekt-pravda.ba

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
20812

Powered by Blogger.ba